Točan uzrok nastanka multiple skleroze nije poznat. Ubrajamo je među autoimune bolesti, tj. bolesti kod kojih dolazi do neprimjerene reakcije imunosnog sustava na određene sastavnice vlastita tijela. Na pojavu MS-a utječu:
Kod MS-a neprimjerena reakcija imunosnog sustava protiv vlastita tijela uzrokuje upalu te oštećenje mijelina i zdravih živčanih stanica. U reakciji imunosnog sustava kod MS-a sudjeluju brojne imunosne stanice, među kojima su najvažniji B-limfociti i T-limfociti (dvije vrste bijelih krvnih stanica).
T-limfociti nadziru stanice u tijelu te reagiraju ako primijete bilo kakvu nepravilnost (npr. zaraženu ili tumorsku stanicu). Ako stanicu prepoznaju kao stranu, aktiviraju se i prelaze u drugi oblik, koji određuje kako će reagirati na tu stranu tvar. Dijelimo ih na:
B-limfociti proizvode protutijela – proteine koji prepoznaju strane tvari u tijelu (npr. bakterije, viruse) i vezuju se za njih kako bi ih označili i time potaknuli daljnji odgovor imunosnog sustava usmjeren na uklanjanje neželjenih tvari i mikroorganizama. Određeni B-limfociti mijenjaju se u memorijske stanice, koje se brzo aktiviraju pri ponovnom doticaju s istim uzročnikom infekcije.
Iako multipla skleroza nije genska bolest, postoje brojni geni (njih više od 200) koji kod nekih osoba povećavaju rizik od razvoja MS-a. Rizik od razvoja MS-a u općoj populaciji iznosi približno 0,1%. Među osobama koje u obitelji imaju najmanje jednog bliskog krvnog srodnika s MS-om (roditelja, brata ili sestru, dijete) taj je rizik nešto veći (1 - 2%), ali nije ni približno visok kao rizik kod jednojajčanih blizanaca, kod kojih on iznosi 25%.
Iako točan uzrok MS-a još nije poznat i smatra se da u njegovu razvoju sudjeluje složen skup različitih faktora, sve je više saznanja o utjecaju okoliša na razvoj te bolesti.
Geografski faktori
Učestalost MS-a ovisi o geografskoj lokaciji. Među područja s visokom učestalošću MS-a ubrajaju se Europa, Kanada, sjeverni dio SAD-a, Novi Zeland i jugoistočni dio Australije. Geografske razlike u učestalosti MS-a nekad su se objašnjavale rasom, jer se MS češće javlja među bijelcima, dok je rizik najmanji među osobama azijskog, afroameričkog i latinoameričkog porijekla. Međutim, činjenica da se u posljednjih nekoliko desetljeća MS češće javlja i u afroameričkoj populaciji u SAD-u dovodi rasnu teoriju u pitanje.
Poznato je i da se učestalost MS-a povećava s udaljenošću od ekvatora, što stručnjaci povezuju s izloženošću suncu (i posljedičnim stvaranjem vitamina D). Ispitivanja također pokazuju da se osobama rođenima na području s visokom pojavnošću MS-a u slučaju selidbe na područje s manjom pojavnošću te bolesti prije 15. godine života rizik od pojave MS-a smanjuje na razinu tipičnu za novo prebivalište, što ukazuje na činjenicu da u razvoju MS-a ulogu igraju određeni faktori s kojima se susrećemo prije puberteta.
Vitamin D
Vitamin D igra važnu ulogu u imunosnom odgovoru, a sve više znamo i o njegovoj ulozi u razvoju MS-a. Stručnjaci objašnjavaju vezu između MS-a i udaljenosti od ekvatora izloženošću suncu i razinom vitamina D. Naime, brojna su ispitivanja pokazala obrnutu vezu između izloženosti suncu i razine vitamina D te učestalosti MS-a. Osobe koje žive bliže ekvatoru tijekom cijele su godine ravnomjernije izložene dostatnim količinama sunčeve svjetlosti, što omogućuje proizvodnju vitamina D u tijelu. Zbog toga imaju veće zalihe prirodnog vitamina D, koji pomaže imunosnom sustavu i vjerojatno štiti od nastanka autoimunih bolesti kao što je MS.
Pretilost
Brojna ispitivanja pokazuju da prekomjerna tjelesna težina i pretilost u djetinjstvu i mladosti povećavaju rizik od MS-a. Poznato je i da pretilost kod već dijagnosticiranih bolesnika pogoršava tijek MS-a.
Pušenje
Pušenje igra važnu ulogu u nastanku i tijeku MS-a. Ono povećava rizik od MS-a te pogoršava njegov tijek i potiče njegovu progresiju, dok prestanak pušenja dokazano smanjuje rizik od progresije bolesti.
Znanstvenici su također proučavali ulogu različitih bakterija i virusa u razvoju MS-a. Prema jednoj teoriji o nastanku MS-a, neodgovarajuća reakcija imunosnog sustava razvija se u doticaju sa specifičnim virusom ili bakterijom. Trenutno se znanstvenici usredotočuju prvenstveno na ulogu Epstein-Barrova virusa (EBV), koji pripada mnogobrojnoj obitelji herpesvirusa. EBV uzrokuje bolest koja se zove infektivna mononukleoza, a većina ljudi tu infekciju preboli asimptomatski (bez znakova bolesti). Infekcija EBV-om u nekom trenutku tijekom života česta je pojava, na što ukazuje prisutnost protutijela kod čak 83 - 90% opće populacije. Učestalost takvih protutijela među osobama s MS-om doseže gotovo 100%, ali to ipak ne potvrđuje izravnu vezu između infekcije EBV-om i razvoja MS-a. Istraživanja uloge infekcija u razvoju MS-a još su u tijeku, a osim EBV-a proučavaju se i neki drugi virusi, kao što su citomegalovirus i uzročnik ospica.
1. National Multiple Sclerosis Society. What Causes MS. Dostupno na: https://www.nationalmssociety.org/What- Causes-MS. Pristupljeno u travnju 2021.
2. MS Society. About MS. Dostupno na: https://www.mssociety.org.uk/about-ms/what-is-ms/causes-of-ms. Pristupljeno u travnju 2021.
3. O'Gorman C, et al. Modeling genetic susceptibilty of multiple screlosis with family data. Neuroepidemiology. 2013;40(1):1-12