Dijagnosticirati multiplu sklerozu nije lako, jer ne postoji samo jedna pretraga koja bi omogućila postavljanje dijagnoze. Liječnik postavlja dijagnozu na temelju razgovora s bolesnikom i kliničkog pregleda, oslanjajući se na nalaze brojnih pretraga, uključujući slikovne pretrage (magnetska rezonancija), pregled likvora (tekućine koja okružuje mozak i kralježničnu moždinu) i neke dodatne pretrage (npr. vidni evocirani potencijali).
Za postavljanje dijagnoze multiple skleroze treba dokazati takozvanu diseminaciju bolesti u prostoru i vremenu. Drugim riječima, treba dokazati da je bolesnik imao različite tegobe u različitim vremenskim razdobljima. Za to se koriste McDonaldovi kriteriji, koje je izradila posebna stručna skupina i koji su posljednji put ažurirani 2017. godine. Istodobno treba isključiti i druge bolesti koje bi mogle imitirati multiplu sklerozu.
Na početku pregleda liječnik detaljno ispituje bolesnika o zdravstvenim tegobama i simptomima zbog kojih je došao na pregled. Potrebno je prikupiti i detaljnu povijest prethodnih zdravstvenih tegoba, istodobno prisutnih bolesti i mogućih štetnih čimbenika (pušenje, neumjerena konzumacija alkohola i drugih opojnih sredstava), a pitanja obično obuhvaćaju i informacije o zdravstvenom stanju (bliskih) krvnih srodnika. Nakon toga slijedi detaljan neurološki pregled kojim neurolog ocjenjuje rad živčanog sustava. Iako liječnik ponekad može već samo na temelju pregleda snažno posumnjati na multiplu sklerozu, dijagnoza se potvrđuje tek nakon provođenja dodatnih pretraga, koje liječnik odabire za svakog bolesnika pojedinačno u skladu s njegovim potrebama.
Kod magnetske rezonancije koristi se snažno magnetsko polje koje omogućuje vrlo precizan prikaz struktura središnjeg živčanog sustava (mozga i kralježnične moždine) i živaca koji iz njega izlaze. Snimanjem magnetskom rezonancijom dobiva se prikaz upalnih promjena i znakova prethodnih upalnih promjena uzrokovanih multiplom sklerozom. Snimke očitava radiolog, koji se pri njihovoj ocjeni vodi i lokacijom i izgledom promjena (lezija), jer one moraju biti tipične za multiplu sklerozu. Kod te se pretrage često primjenjuje i kontrastno sredstvo, koje omogućuje bojenje potencijalnih upalnih promjena.
Likvor je tekućina koja okružuje mozak i živce. Liječnik uzima uzorak likvora posebnim postupkom pri kojem uvodi punkcijsku iglu između kralježaka u donjem dijelu leđa u kralježnični kanal. Kod sumnje na multiplu sklerozu, likvor se pretražuje na takozvane oligoklonske vrpce, koje su prisutne kod 90% osoba s tom bolešću.
Ispitivanje evociranih potencijala služi za ocjenjivanje brzine provođenja osjetilnih podražaja (npr. dodirnih, vidnih ili slušnih informacija) živčanim sustavom. Kod multiple skleroze se u tu svrhu najčešće ispituju vidno evocirani potencijali.
Uzimanje uzorka krvi i krvne pretrage služe da bi se isključile neke druge bolesti koje imitiraju multiplu sklerozu, a ponekad se njima slučajno utvrde i neke popratne bolesti (npr. poremećaji funkcije štitnjače).
1. National Multiple Sclerosis Society. Diagnosing MS. MS. Dostupno na: https://www.nationalmssociety.org/ Diagnosing-MS. Pristupljeno u travnju 2021.
2. MS Society. Diagnosis. Dostupno na: https://www.mssociety.org.uk/about-ms/diagnosis. Pristupljeno u travnju 2021.