Važnost tjelesne aktivnosti kod osoba s multiplom sklerozom

Poremećaji kretanja neke su od najčešćih posljedica multiple skleroze. Približno 50% osoba s multiplom sklerozom trebat će pomoć pri hodanju 15 godina nakon početka bolesti.¹ Do poremećaja kretanja dolazi zbog slabosti mišića, tremora, poteškoća s koordinacijom i ravnotežom, spastičnosti, poremećaja osjeta, vida i raspoloženja te umora. Rehabilitacijskim postupcima ne možemo promijeniti tijek bolesti, ali možemo poboljšati sposobnost kretanja i obavljanja svakodnevnih aktivnosti te povećati kvalitetu života, spriječiti komplikacije, povećati samostalnost i sigurnost bolesnika. Na opće blagostanje oboljelih od multiple skleroze utječe i tjelesna aktivnost, koja uključuje aktivan način života i redovitu tjelovježbu. Aktivan način života podrazumijeva najmanje 30 minuta svakodnevnih aktivnosti, koje obuhvaćaju kućanske poslove, aktivnosti u slobodno vrijeme ili aktivnosti vezane uz posao, a mogu biti umjereno do vrlo naporne. Tjelovježba je, pak, oblik tjelesne aktivnosti koja se opetovano izvodi u slobodno vrijeme tijekom duljeg razdoblja i s određenim ciljem (poboljšanje izdržljivosti, tjelesne snage ili zdravlja) te se ne ubraja u rehabilitacijske postupke.² Različita su ispitivanja proteklih godina pokazala da tjelovježba može smanjiti posljedice komplikacija bolesti (mišićnu slabost, spastičnost, umor mišića, kontrakture) i osjećaj stresa te očuvati samostalnost. Program aerobnih vježbi povećava kardiovaskularnu otpornost, poboljšava kontrolu mokraćnog mjehura i crijeva, smanjuje umor i depresiju, izgrađuje pozitivan stav i poboljšava društvenu uključenost.^3,4 Ispitivanja su također pokazala da su bolesnici s multiplom sklerozom manje aktivni nego zdravi ljudi pa je vrlo važno da svi zdravstveni radnici koji dolaze u kontakt s oboljelima od multiple skleroze potaknu te osobe na aktivan način života i redovitu tjelovježbu.⁵

Prošireni panel stručnjaka izdao je 2020. godine preporuke za tjelovježbu i svakodnevne aktivnosti osoba s multiplom sklerozom u različitim stadijima bolesti prema rezultatu na proširenoj ljestvici za ocjenu stupnja onesposobljenosti (engl. Expanded Disability Status Scale, EDSS).

Osobe s blagim stupnjem onesposobljenosti (EDSS rezultat: 0 - 4,5) obično mogu nastaviti s tjelovježbom kojom su se i inače bavile, ali moraju uzeti u obzir umor i prilagoditi vježbanje svojim mogućnostima. Kod osoba koje su jako osjetljive na povišenje temperature tjelovježba u početku može izazvati prolazno pogoršanje simptoma pa je važno da se vježbanje odvija u dobro rashlađenoj prostoriji, tijekom hladnijih dijelova dana ili uz primjenu različitih metoda hlađenja (npr. rashladni prsluk). ⁶

Aerobne vježbe, kao što su hodanje sa štapovima, vožnja bicikla (u prirodi ili na sobnom biciklu), trčanje/brzo hodanje (u prirodi ili na traci za trčanje), plivanje ili kružna ergometrija, preporučuje se u početku izvoditi dva do tri puta tjedno do 30 minuta umjerenim tempom, a kasnije se učestalost i intenzitet vježbanja može postupno povećati do 40 min pet puta tjedno.⁶

• Evaluacija tjelesne spremnosti od strane terapeuta specijaliziranog za MS

• Priprema individualiziranog plana tjelesne aktivnosti

• Ovisno o cjelokupnom statusu bolesnika, preporučuje se:

a.) najmanje 150 minuta tjelovježbe tjedno

i/ili

b.) najmanje 150 minuta tjedno tjelesne aktivnosti u skladu sa životnom stilom

Važno je postupno povećavati aktivnost do ovih ciljeva. Ako se na ovom putu pojave izazovi u napredovanju, svakako je potrebno posavjetovati se s neurologom i terapeutom.

Važne su i vježbe za jačanje glavnih mišićnih skupina gornjih i donjih udova te trupa, koje se mogu izvoditi s različitim utezima, elastičnim trakama, na fitnes spravama ili uporabom vlastite težine. Vježbe za jačanje izvode se dva do tri puta tjedno u setovima od 10 - 15 vježbi, pri čemu se svaka vježba izvodi 8 - 15 puta. Preporučuje se izvoditi vježbe pod nadzorom radi sigurnosti i pravilnijeg izvođenja.⁶

Kod osoba s multiplom sklerozom kod kojih je jedan od simptoma spastičnost preporučuje se svakodnevno provoditi i aktivnosti za održavanje fleksibilnosti mišića, što uključuje jogu i vježbe istezanja. Te vježbe treba izvoditi polako i svaki položaj zadržati 30 - 60 sekundi.⁶

U tjelovježbu se mogu uključiti i osobe s multiplom sklerozom koje imaju više poteškoća s kretanjem (EDSS rezultat 5,0 - 6,5), uzimajući u obzir da je u tom slučaju često potrebno prilagoditi način vježbanja ili okruženje da bi se spriječili padovi. Vježbanje se mora još više prilagoditi individualnim potrebama, sposobnostima i željama bolesnika. Zbog izraženijih poremećaja koordinacije i ravnoteže preporučuje se korištenje ručnog bicikla, tricikla ili hodanje uz pomoć štapa. Vježba za jačanje mišića već je i uspinjanje stubama, mijenjanje položaja iz sjedećeg u stojeći ili posezanje za predmetima.⁶

S daljnjim napredovanjem bolesti osobe s multiplom sklerozom više ne mogu hodati (EDSS rezultat > 7,0) i vezane su za invalidska kolica. Tjelovježba mora biti još više individualizirana, a treba voditi računa o povećanom umoru pa vježbanje treba trajati kraće, do 20 minuta, po potrebi i sa stankama između vježbi. Posebnu pozornost treba posvetiti vježbama disanja, jer se zbog smanjene razine aktivnosti i često lošijeg držanja u sjedećem položaju pluća slabije prozračuju. Vježbe disanja podrazumijevaju u prvom redu svjesnu izmjenu dubokih udisaja i izdisaja, što se može dodatno kombinirati s izvođenjem vježbi za očuvanje raspona pokretljivosti gornjih udova i snage mišića trupa. Za jačanje mišića gornjih udova preporučuje se korištenje ručnog bicikla ili izvođenje vježbi s lakšim utezima ili elastičnim trakama, a za jačanje mišića donjih udova učinkovite su funkcionalne aktivnosti poput ustajanja i sjedanja, stajanja uz oslonac ili uporaba sprave koja omogućuje bicikliranje sjedeći. I kod takve se tjelovježbe može postupno produljivati vrijeme vježbanja, povećavati intenzitet ili smanjivati opseg pomoći koja je osobi potrebna za izvođenje vježbe. Neke od aktivnosti osoba s multiplom sklerozom može sigurno izvoditi sama, dok će neke zahtijevati pomoć asistenta (vježbe istezanja, vježbe premještanja iz položaja u položaj ili vježbe za povećanje pokretljivosti), koji može biti član obitelji ili njegovatelj. Dobro je da asistent dobije odgovarajuće upute od fizioterapeuta, što će uvelike smanjiti strah od izvođenja takvih aktivnosti s osobom oboljelom od multiple skleroze.⁶

Kod osoba s vrlo uznapredovalim oblikom multiple skleroze cilj je vježbanja očuvanje kvalitete života, ublažavanje posljedica komplikacija bolesti i povećanje izdržljivosti. Vježbanje je kratkotrajno (10 - 15 minuta), uz povremene stanke i sve veću pomoć druge osobe. ⁶

Pri promicanju aktivnog načina života ne smijemo zaboraviti na svakodnevne aktivnosti koje bolesnik izvršava u sklopu svojih radnih zadataka, kućanskih poslova ili slobodnih aktivnosti. Osobe s multiplom sklerozom i blagim poremećajima kretanja uglavnom se mogu nastaviti baviti hobijima u kojima su i ranije uživale, ali će ponekad aktivnosti morati prilagoditi svojim sposobnostima i trenutnom stanju. Pozitivan poticaj za aktivan način života mogu pružiti aktivnosti u okviru raznih sportskih društava ili Udruga bolesnika s multiplom sklerozom, koje u Hrvatskoj djeluju kroz više podružnica. Osobe s multiplom sklerozom također se mogu i samostalno kontrolirati uz pomoć različitih pedometara ili sportskih satova. Preporučuje se najmanje 150 minuta aktivnosti tjedno i najmanje 7500 koraka dnevno. Kako bolest napreduje, potrebno je sve više prilagodbi te se potiče i korištenje pomagala za kretanje, koja omogućuju opsežnije i sigurnije izvođenje željenih aktivnosti. Važno je da osoba s multiplom sklerozom očuva samostalnost u svim svakodnevnim aktivnostima koje je sposobna obavljati, premda će joj za to biti potrebno više vremena i prilagodbe.⁶

Osobama s multiplom sklerozom najveće su prepreke održavanju aktivnog načina života nedovoljna dostupnost prostora za vježbanje, ograničena potpora članova obitelji/njegovatelja, ovisnost o tuđoj pomoći, povećana razina umora, psihološki stres i društveno-ekonomski čimbenici. Također treba imati na umu da osobe s multiplom sklerozom imaju povećan rizik od depresije, a često su prisutni i strah, frustracije te niska razina samopoštovanja.^4,5,6 

Najprikladniji poticaj oboljelima od multiple skleroze za bavljenje tjelovježbom bilo bi sigurno okruženje prilagođeno osobama s ograničenom pokretljivošću, u kojem bi bila osigurana odgovarajuća temperatura i jasne upute za vježbanje. Također je važno da si vježbač postavi realne i ostvarive ciljeve, dopusti si odmor tijekom vježbanja i primjenjuje tehnike za smanjenje umora. Pozitivne poticaje pružit će i osjećaj ostvarenja zadanog cilja, sigurnosti pri vježbanju i dobrog suočavanja s bolešću. Osoba s multiplom sklerozom također treba naučiti kako bolje rasporediti vrijeme i odrediti prioritete.^4,5,6